“Kod neetičkog izveštavanja, najveća pogreška je otkrivanje identiteta i to može biti posredno i neposredno. Neposredno imenom i prezimenom, a posredno fotografijom kuće sa brojem i adresom gde ta osoba živi, pogotovo ako je u malom mestu, onda je i jasno o kojoj osobi je reč. Onda i pogrešni detalji zločina koji se desio, gde mi insistiramo šta je on radio i zašto je to radio. Isto tako ne treba senzacionalistički izveštavati o tome, treba što manje da se držimo tih komšijskih priča, to uvek bude nagađanje i to uvek stvara predrasudnu sliku, dobijamo one informacije da ona nije izlazila do kasno to joj se ne bi desilo.” , istakla je novinarka Tamara Srijemac.
Izašla je četvrta epizoda podkasta u okviru projekta Nije šala – seksualno uznemiravanje je ozbiljna stvar u kojem smo na temu izveštavanja medija o seksualnom nasilju razgovarali sa novinarkom i članicom grupe Novinarke protiv nasilja Tamarom Srijemac i koordinatorkom SOS telefona Vanjom Stepanović.
Pričali smo o percepciji seksualnog nasilja u domaćim medijima, primeni zakonskih regulativa u medijima, izveštavanju medija o seksualnom nasilju i posledicama neetičkog izveštavanja na osobe koje su pretrpele rodno zasnovano nasilje.
“Najbitnije je da biramo ekspertkinje iz te oblasti, ja bih rekla i feministkinje. Nije dovoljno da se uzme osoba iz institucije koja nije dovoljno senzibilizovana. Kada se desi konkretan slučaj nasilja nekad i ne možemo izbeći tu temu jer nas pošalju urednici i urednice, pa je onda i najlakše pitati komšije i onda upadamo u tu zamku banalizacije, ali zaista se uvek može naći žena, aktivistkinja, volonterka na SOS telefonu koja će se odazvati pozivu i dati kratke dve izjave o tome zašto žene ne izlaze iz nasilja, kako se može prijaviti i slično.” rekla je Tamara Srijemac.
Novinarke protiv nasilja su u poslednjoj publikaciji Medijskog izveštavanja o problemu nasilja prema ženama u periodu od 2019. do 2021. analizirale preko 30 hiljada tekstova na temu rodnog zasnovanog i seksualnog nasilja. 2019. godine čak je 78 odsto tekstova bilo fokusirano na konkretan slučaj nasilja.
“Medijima je zanimljivo da se bave nasiljem kada se ono desi, da analiziraju taj konkretan slučaj i vrlo često imamo te komšijske priče, nagađanja, stereotipne slike, sve ono što nije etički“, istakla je Tamara.
Situacija se u prethodne dve godine promenila i broj tekstova koji se bavi konkretnim slučajem nasilja je pao na 69 odsto. Tekstovi koji se bave fenomenom povećani su na 23 odsto, a 8 odsto tekstova je uključilo obe teme.
Cilj Novinarki protiv nasilja jeste da se mediji sve više bave ovim fenomenom, odnosno da edukuju i obrazuju čitaoce i čitateljke. Na taj način sprečavaju gradnju stereotepne slike i izveštavanja koje se smatra neetičkim.
Neetičko izveštavanje o nasilju utiče na osobu koja ga je doživela, jer kroz medije ona konstantno preživljava traumatičan događaj.
“Pre svega moramo da razumemo da je nasilje trauma i ono što se dešava kod neetičkog izveštavanja najčešće dovodi do retraumatizacije, kada opisujemo konkretan događaj, osoba koja ga je preživela kroz to ponovo prolazi. Sistem se u poslednje vreme trudi da negde to što više izbegne. Zato sada policija, centar za socijalni rad i medicinski radnici rade zajedno kada je u pitanju nasilje u porodici upravo da žrtva ne bi morala da prolazi kroz to iznova i iznova i da priča o tom događaju, što dalje može dovesti i do depresije. Često ljudi koji su prošli kroz nešto traumatično se tim događajem definišu, a to je samo deo njihovog života, to nisu oni, to njih ne definiše kao ličnosti.” rekla je Vanja Stepanović.
Pored izazivanja retraumatizacije kod osoba koje su pretrpele nasilje, mediji mogu i demotivisati žene da prijave nasilje jer senzacionalističko izveštavanje ne stvara siguran prostor.
“Ima odlično Istraživanje koje je radio Autonomni ženski centar i zove se Kako vas žene čitaju gde je rađeno istraživanje sa ženama koje su pretrpele nasilje. Njima su dati tekstovi i fotografije koji su bili primeri neetičkog izveštavanja. Posle su popunjavale upitnike i uglavnom su sve bile demotivisane da prijave nasilje jer vide na delu šta će se njima desiti ako one krenu u taj postupak prijave. Osećale su se uplašeno i zastrašeno. Dok, na primer, tekst koji se bavi fenomenom koji podstiče da žene izađu iz tog kruga nasilja ohrabruje i motiviše da žene koje razmišljaju o prijavi nasilja urade taj korak.”, napomenula je Tamara Srijemac.
SOS Ženski centar pruža besplatnu pravnu i psihološku pomoć
U svom sastavu ima dva savetovališta. Jedno je omladinsko savetovalište, koje radi sa mladima, dakle od 15 do 30 godina, bez obzira na pol. To prosto može biti potreba za podrškom na nivou svakodnevnog funkcionisanja ili bilo kog drugog problema. Savetovalište je besplatno. Pored toga, postoji i psihološko savetovalište, koje radi isključivo sa ženama koje su u nasilnom partnerskom odnosu, da li u vezi, braku ili zajednici.
U okviru projekta Nije šala, pokrenuta je fejsbuk stranica koja nosi ime projekta: Nije šala – seksualno uznemiravanje je ozbiljna stvar na kojoj nam se možete pridružiti i dobiti mnogo korisnih informacija od volonterki koje pružaju besplatne usluge savetovanja na ovu temu.
Projekat »Nije šala – seksualno uznemiravanje je ozbiljna stvar« realizuju SOS ženski centar i MultiRadio u okviru programa »Mladi i mediji za demokratski razvoj – MAY4DD«, koji Beogradska otvorena škola (BOŠ) sprovodi uz podršku Švedske, na osnovu ugovora između Švedske agencije za međunarodni razvoj (Sida) i BOŠa.
